Povodom najradosnijeg hrišćanskog praznika često se vodi polemika da li je pravilno izgovoriti „Uskrs“ ili „Vaskrs“? Ono što buni pravoslavce jeste upravo reč „Uskrs“, koja se godinama pogrešno tumači kao hrvatizam. Ukoliko se odlučimo da kažemo „Uskrs“, često biva da ćemo biti napadnuti kako je to pogrešno i kako je to hrvatska reč.
Međutim, pravilno je reći i „Uskrs“ i „Vaskrs“. Reč „Uskrs“ pripada srpskom narodnom jeziku, to nije hrvatizam. Predstavlja autentičan izgovor, koji je nastao prilagodjavanjem onoga što se izgovaralo u crkvama. Prilikom velike reforme, ova reč je dobila svoj uprošćeni oblik u narodnom govornom jeziku.
Reč „Vaskrs“ predstavlja srpskoslovenski oblik koji pripada srpskom crkvenom i književnom jeziku. Upotrebljavao se u svim krajevima koji su bili pod upravom Srpske pravoslavne crkve, sve do kraja XVIII veka.
Treba svakako pomenuti i „Voskresenije“ koja predstavlja ruskoslovenski oblik. Reč je o taroslovenskom jeziku ruske redakcije koji je danas jezik srpske crkve. U jednom trenutku naše istorije Srbi su srpskoslovenski jezik kao zvanični crkveni jezik zamijenili ruskim crkvenim jezikom. Zbog toga se neke reči izovaraju sa „o“ na početku sloga, na ruski način. U tom smislu, pravilno je reći i „Voskrese“.
Kada želimo da čestitamo nekome ovaj praznik, u pravopisu srpsko jezika su pravilna oba oblika i „Hristos Voskrese“ na koji odgovaramo „Vaistinu Voskrese“ i drugi oblik „Hristos Vaskrse“ – „Vaistinu Vaskrse“. I naravno, da rešimo dilemu – prema pravopisu Srpskog književnog jezika ispravan je i oblik „Uskrs“.
