Višegradska ćuprija na Drini, monumentalni most preko bistre Drine, predstavlja zadužbinu velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića (tur. Sokollu Mehmet Paşa, 1505. ili 1506-1579), jednog od najslavnijih osmanskih vojskovođa iz Bosne. Rođen u skromnom selu Sokolovići, nedaleko od Rudog, između 1505. i 1506, od pravoslavnih roditelja, Mehmed je od malih nogu bio pod uticajem surove prakse poznate kao Devširma ili „Danak u krvi“.
U to vreme, srpska deca su bila otimana i odvođena u Osmansko carstvo, gde su prevođena u islam i obučavana u vojnim školama, postajući elitni janjičari, stub osmanske vojne sile. Tako je i Bajica Sokolović, kao dete iz okoline Višegrada, odveden i preimenovan u Mehmeda. Svojim izuzetnim sposobnostima, dosegao je visoke činove, a na vrhuncu moći postao veliki vezir, najviši upravni čin u carstvu.
Ovo velelepno kulturno nasleđe, most u Višegradu na Drini, izgrađeno je između 1571. i 1577. godine pod nadzorom čuvenog turskog arhitekte Kodža Mimara Sinana. Svojim orijentalnim stilom i inženjerskom savršenstvom, most je prava umetnička tvorevina svoga doba. Konstrukcija se sastoji od 11 elegantnih lukova koji se uzdižu prema sredini i silazne rampe na levoj obali. Iznad lukova se proteže profinjen venac, kruna mosta, dok impozantno stubište mosta dostiže dužinu od 179,5 metara, visoku visinu od 15,40 metara i širinu od 6,30 metara.
Kvalitetan materijal korišćen za izgradnju, krečnjak i sedra, donosili su iz Višegradske Banje. Na sredini mosta je izgrađena sofa, lepo zamišljeno odmorište za putnike, dok nasuprot njoj stoji kameni portal. Kao svedok burne istorije, kapija sa drvenom kućicom i stražom dominirala je sredinom mosta, a bele mermerne table graviraju stihove pesnika Nihadija, urezane na arapskom, koje govore o graditelju i godini izgradnje.
Mlađi natpis:
“Gospodin Mehmed-paša, Asaf svoga vremena,
čijom uzvišenom osobom svijet postiže slavu,
potrošio je svoj imetak u zadužbine radi božjeg zadovoljstva.
Niko neće reći za imetak, koji se troši u zadužbine, da je rasipanje.
Za života je utrošio zlato i srebro u zadužbine,
bio je svjestan, da su svakome njegova djela najbolje potomstvo.
U Bosni na rijeci Drini sagradi veliki most,
i od svodova na toj rijeci napravi red.
Na takvoj dubokoj i snažnoj rijeci,
preci ne mogaše ništa sagraditi.
Božjom pomoću osnivač, gospodin Mehmed-paša učinio je,
da se njegovo ime spominje s poštovanjem i blagonaklonošću.
Podigao je most, kojem na svijetu nema ravna.
Nemoj reći da je propao imetak, koji se troši u ovkavo dobro djelo.
Nadam se u svevišnjeg boga, da će njegovom osnivaču dani sretno prolaziti,
i da u životu nikad neće tugu osjetiti.
Nihadi, videći dovršetak (mosta), reče mu kronogram:
`Neka Alah blagoslovi divni, veliki i najljepši most!`”
979h. ( 1571-1572.)
Stariji natpis:
“Za vladavine vladara svijeta Murad-hana, sina Selimova,
dobrotvor, gospodin Mehmed-paša,
koji je trojici vladara s odanošću bio veliki vezir,
napravi najveću zadužbinu, nek mu je Bog primi!
U iskrenoj namjeri sagradi svojim poduzetnim duhom
veliki most na rijeci Drini.
Građevina mu ispade tako lijepa, da onome ko je vidi,
čini mu se kao da na vodi stoji zrno bisera,
a nebeski svod da mu je školjka.
Bože, daj, da zgrada njegove sreće i života bude čvrsta.
Ispuni mu, Bože sve želje na ovom i onom svijetu!
Nihadi mu reče kronostih, neka ga blagosilja, ko ga vidi:
„Mehmed-paša sagradi ovaj most preko vode!“
985h. (1571.)
Most, kroz vekove svog postojanja, pretrpeo je različite nedaće. Prva zabeležena šteta bila je rušenje svoda u srednjem veku. Poplave iz 1896. godine su opustošile Višegrad, ali je ćuprija, uprkos divljanju Drine koja je dostigla visinu od rekordnih 14,6 metara, ostala netaknuta, sem kamene ograde. Tokom 1914. godine, most je pretrpeo rušenje dva stuba i svodova, a tokom 1943. miniranjem je oštećeno još četiri stuba.
Period između svetskih ratova video je privremeno postavljanje metalne konstrukcije za potrebu saobraćaja. Detaljna obnova mosta sprovedena je od 1949. do 1952. godine. Danas, Višegradska ćuprija, jedno od najznačajnijih nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, ponosno stoji na UNESCO-voj listi svetske kulturne baštine od jula 2007. godine, dajući nemerljivu vrednost bogatom istorijskom nasleđu Balkana.
